dupe

dȕpe sr <G -ta, N mn dupèta, G dupétā>

DEFINICIJA

vulg.

1. v. stražnjica

2. pren. loš karakter, beskičmenjak

FRAZEOLOGIJA

boli me dupe! baš me briga, to me se uopće ne tiče;

da mi (ti, mu itd.) dupe vidi put (puta) putujem bez ozbiljna razloga, putujem samo radi putovanja, tek da unesem putovanjem promjenu u svakodnevni život;

digni dupe! vulg. fam. pomakni se, pokreni se (kad je tko lijen i nepokretan, kad je usporen ili kad ne pokazuje volju za posao);

doći iz dupeta u glavu shvatiti što vrlo kasno, ob. prekasno;

(to je) dupe glava glupan, onaj koji slabo shvaća, osoba tvrde glave;

lizati kome dupe biti ulizica;

na dupe bi progovorio, v. lakat ;

na dupe pravljen ništa ne valja, nevaljao, loše izveden (o nesolidnim poslovima i proizvodima itd.);

nek ide u dupe baš me briga za to, nije važno, dižem ruke od tog;

prije seri onda dupe peri posao treba obavljati onako kako se radi po redoslijedu, jedno po jedno, najprije treba obaviti najvažnije ili prvo, a onda ono manje važno ili što zatim slijedi (ob. kao prijekor u šali kad se tko toga nije držao);

(ima) usta kao kokošinje dupe podr. previše mala usta tankih usana;

uvlačiti se kome u dupe ulizivački se ponašati;

tuči se nogom u dupe od sreće biti vrlo sretan nakon kakva dobitka ili uspjeha

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka): Dùpalo (110, Dvor, Banovina), Dùpan (Virovitica, Podravina), Dùpanović (Dupánović) (Koprivnica, Rijeka, Kutina), Dùpčić (Dubrovnik, Split), Dùpelj (Donja Stubica, Zagreb, Daruvar), Dùper (Dubrovnik, Daruvar), Dùpić (Kostajnica, Banovina), Dùpīn (Jastrebarsko, Garešnica, Pokuplje), Dùpko (Donja Stubica, Velika Gorica, Zagorje), Dùpković (Karlovac), usp. Šupak, usp. Šupe, usp. Prknjača

ETIMOLOGIJA

prasl. *dupa, *dupę (polj. dupa: stražnjica, češ. doupa: jama, udubina), v. dupsti