- duka
- dȕka m <G mn dȗkā>DEFINICIJA1. pov. plemićka titula, vojvoda2. gospodar, vladalac [duka od Mletaka]ONOMASTIKADȕka m. os. ime; isto: Dukàdinpr.: Dȕcić (Županja, Posavina), Dȕčić (250, Trogir, J i sred. Dalmacija), Dùčina (Trogir), Dȕk (150, Zagreb, Zabok, Z Slavonija), Dȕka (300, Zadar, sred. Dalmacija), Dùkan (Split, Trogir), Dùkanović (Dukánović) (130, Nova Gradiška), Dùkarič (Sveti Ivan Zelina, Ivanić Grad), Dùkarić (850, Ivanec, Prigorje, Podravina, Zagorje), Dùkič (Šibenik, Vukovar), Dùkić (2720, Sinj, Lika, S Dalmacija, Primorje), Dȕkmanić (Đakovo, Donji Miholjac, Ivanić Grad), Dȕkmenić (180, Donji Miholjac, Slavonija), Dùkovac (100, Gospić, Lika, Pokuplje, S Dalmacija), Dùkovčić (100, Karlovac, Duga Resa), Dùković (Zagreb, Garešnica, Zagorje)ETIMOLOGIJAtal. duce ← lat. dux
Hrvatski jezični portal. 2014.