duša

dúša ž <V dȗšo, N mn dȗše>

DEFINICIJA

1. rel. nematerijalni princip čovjekova života (prema tijelu)

2. ukupnost čovjekovih osjećaja, svijesti i karakternih osobina

3. meton. pov. čeljade, ukućanin, stanovnik [mjesto broji 2000 duša]

FRAZEOLOGIJA

[i]A. duša od čovjeka[/i] vrlo dobar čovjek;

imati dušu znati suosjećati, imati samilosti;

imati na duši biti za što kriv;

mirne duše lako, bez teškoća, jednostavno;

znati (koga, što) u dušu poznavati u tančine;

[i]B. dati dušu[/i] istrošiti se, ne biti više za upotrebu, više ne valjati, izrabiti se;

dati dušu (za što) biti vrlo prikladan za što, u potpunosti odgovarati kakvoj namjeni;

dobar kao duša vrlo dobar čovjek, dobre ćudi;

dobiti dušu dobiti nešto prisno, imati atmosferu, biti takav da prigrli ili obuzme toplinom [stan ti je dobio dušu], opr. izgubiti dušu;

do dna duše tako da sebi uzme k srcu, najdublje u svojoj nutrini i intimi;

duša me boli teško mi je, žao mi je, jako žalim;

dušu ti vadi (u opisivanju krajnje neugodnih ili nepovoljnih radnji u značenju koje izlazi iz konteksta u kojem se govori ili iz onoga što je prije rečeno) [kad ti vadi koštanu srž dušu ti vadi; kad ti dadu kredit uz takve kamate to je kao da ti dušu vade] (zamjenica »ti« ima značenje uopćeno i ne znači izravno osobu kojoj se govori, nego uopćen objekt);

ići (pasti) na dušu biti dio čije odgovornosti;

ispustiti dušu 1. umrijeti 2. pren. jako se umoriti;

iz duše iskreno, s jakim osjećajem, dajući sebi oduška;

ni žive duše nigdje nikoga;

(to je) prodana duša onaj koji je odustao od svojih uvjerenja iz interesa ili iz karijerizma;

(to je) sitna duša uskogrudan čovjek, onaj koji misli samo na svoje sitne interese;

(to je) široka duša širokogrudan čovjek, onaj koji je dobre volje prema drugome, duševan čovjek, opr. sitničava, sitna duša, mali čovjek;

uzeti na dušu preuzeti na sebe kao odgovornost, uzeti na sebe kao krivnju;

za dušu 1. (dosl.) učiniti neko djelo koje je ugodno Bogu b. za zadovoljstvo, kao užitak, za sebe i svoje unutrašnje zadovoljstvo 2. glazb. štapić od mekanog drveta koji kod gudaćih instrumenata stoji između glasnjače i dna (poduprt je ispod desne nožice konjića); znatno utječe na ton instrumenta;

(raditi, djelovati itd.) za svoju dušu onako kako osjećaji i želje traže, za sebe, za svoj užitak i zadovoljstvo

ONOMASTIKA

Dùšan m. os. ime (narodno), usp. Spiridon; isto: Dùšman (14. st. i nije povezano s turcizmom dušman); hip.: Dȕško; ž. os. imena: Dùšana, Dùšānka, Dùšica

pr.: Dùkas, Dùsman (Pula, Istra), Dȕš (Zabok, Čakovec, Virovitica), Dúša (Split, Pula), Dúšak (210, Novi Marof, Prigorje, Zagorje, Primorje, Podravina), Dùšan (Pazin, Istra), Dùšanek (Osijek, Slavonija), Dùšanić (150, Valpovo, Slavonija, Istra), Dùšanović (Dušánović) (Vinkovci), Dùšej (Vinkovci), Dùšek (110, Z Slavonija, Moslavina), Dùšević (290, Zadar, Primorje), Dȕši (Kutina), Dùšica, Dȕšič (Rovinj, Istra), Dȕšić (190, Istra, I Slavonija), Dȕšković (Pazin, Primorje, S Dalmacija, Istra)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. duša (rus. dušá, polj. dusza) ← *duxja, v. duh