dušegupka

dȕšegupka ž <G mn dušègubākā/-ī>

DEFINICIJA

1. pov. mjesto gdje se vrše pogubljenja, gdje se surovim režimom uništavaju robijaši i zatvorenici, politički neprijatelji (ob. u carskoj Rusiji i u SSSR-u za vrijeme političkih čistki); kazamat

2. razg. ekspr. vrlo neugodno mjesto, prostor koji nije za boravak zbog toga što ne udovoljava osnovnim higijenskim potrebama

ETIMOLOGIJA

rus. dušegúbka, v. duša