egzokrin

ȅgzokrīn prid. <odr. -ī>

DEFINICIJA

fiziol. kojega prati vanjsko izlučivanje

SINTAGMA

egzokrine žlijezde fiziol. žlijezde s izvanjskim lučenjem (jetra, gušterača i dr.); svoj sekret luče u šupljinu unutarnjih organa

ETIMOLOGIJA

egzo- + grč. krínein: lučiti