spektar

spȅktar m <G -tra, N mn -tri>

DEFINICIJA

1. rezultat rastavljanja nekog složenog sustava na jednostavnije elemente

2. fiz. a. bilo koja distribucija elektromagnetskog zračenja b. boje vidljive svjetlosti razložene po valnim duljinama dobivene disperzijom bijele svjetlosti (npr. prizmom) c. fotografski zapis takve disperzije

3. pren. ono što se nudi u svojoj raznolikosti [spektar mogućnosti]; raspon

SINTAGMA

zvučni spektar fiz. frekvencijski pojas elektromagnetskih valova od 20 Hz do 20 kHz koje ljudsko uho može čuti

ETIMOLOGIJA

lat. spectrum: pojava ≃ specere: gledati, promatrati