- dopustiv
- dopùstiv prid. <odr. -ī>DEFINICIJAkoji se može dopustiti, opr. nedopustivETIMOLOGIJAvidi dopustiti
Hrvatski jezični portal. 2014.
dopustiv
Look at other dictionaries:
dopùstiv — prid. 〈odr. ī〉 koji se može dopustiti, opr. nedopustiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dopùstivo — pril. na dopustiv način … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
casus — (izg. kȃzus) m DEFINICIJA 1. zasebna činjenica; slučaj 2. pravn. a. pov. u rimskom pravu slučaj nastale štete ili onemogućenja izvršavanja obveze b. radnja koja ima obilježje krivičnog djela, ali nema krivnje počinitelja 3. lingv. zast. padež… … Hrvatski jezični portal
dopustivo — dopùstivo pril. DEFINICIJA na dopustiv način ETIMOLOGIJA vidi dopustiti … Hrvatski jezični portal
