Hrvatski jezični portal. 2014.
dobáciti — svrš. 〈prez. dòbācīm, pril. pr. īvši, prid. trp. dòbāčen〉 1. {{001f}}(što) baciti što tako da padne na mjesto na koje je upravljeno 2. {{001f}}(komu što) uputiti neke riječi u brzini, reći u prolazu, umiješati se načas u tuđi razgovor … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
podbáciti — (∅) svrš. 〈prez. pòdbācīm, pril. pr. īvši, prid. trp. pòdbāčen〉 1. {{001f}}dobaciti manje nego što treba, ne dobaciti do mete 2. {{001f}}pren. ne ispuniti plan, očekivanja, obaveze itd.; iznevjeriti, razočarati, zakazati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
podbaciti — podbáciti (Ø) svrš. <prez. pòdbācīm, pril. pr. īvši, prid. trp. pòdbāčen> DEFINICIJA 1. dobaciti manje nego što treba, ne dobaciti do mete 2. pren. ne ispuniti plan, očekivanja, obaveze itd.; iznevjeriti, razočarati, zakazati ETIMOLOGIJA po … Hrvatski jezični portal
dobacivač — dobacìvāč m <G dobaciváča> DEFINICIJA onaj koji dobacuje (što), usp. dobaciti (1,2) ETIMOLOGIJA vidi dobaciti … Hrvatski jezični portal
dobacivati — dobacívati (što, komu što) nesvrš. <prez. dobàcujēm, pril. sad. dobàcujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. dobaciti ETIMOLOGIJA vidi dobaciti … Hrvatski jezični portal
dobacìvāč — m 〈G dobaciváča〉 onaj koji dobacuje (što), {{c=1}}usp. {{ref}}dobaciti (1,2){{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dobacívati — (što, komu što) nesvrš. 〈prez. dobàcujēm, pril. sad. dobàcujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}dobaciti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dovíknuti — dovíknu|ti svrš. 〈prez. dòvīknēm, pril. pr. ūvši, imp. dovíkni, prid. rad. dovíknuo/dovíknula ž〉 1. {{001f}}(komu što) kratko viknuti kao poruku, glasno ili vikom dobaciti, tako da svi čuju (ob. u mnoštvu, među više ljudi u gužvi i sl.) [∼o mu da … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dòmetnuti — (što) svrš. 〈prez. dòmetnēm, pril. pr. ūvši, imp. dòmetni, prid. trp. dòmētnūt〉 1. {{001f}}razg. dobaciti metanjem (otuda domet, kao puškomet i nogomet) 2. {{001f}}dodati, pridodati (o stvarima, mjerama čega, riječima, tvrdnjama itd.) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dómet — m 1. {{001f}}najveća daljina do koje se može dometnuti, dokle se može dobaciti 2. {{001f}}pren. granica stručnih, intelektualnih, materijalnih i drugih mogućnosti; doseg … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
