dlaka

dlȁka ž <D L dlȁci, G dlȃkā>

DEFINICIJA

anat. rožnata tvorevina što kao nit raste iz kože čovjeka i nekih životinja

SINTAGMA

biljne dlake bot. tvorevine različita oblika i funkcije u epidermu viših biljaka; trihomi;

mačja dlaka pat. gnojna upala oko nokata;

stidne dlake dlake oko spolnog organa; bruce;

zle dlake, v. badlje

FRAZEOLOGIJA

cijepati dlaku (načetvero) biti sitničav, cjepidlačiti, ispitivati do sitnica;

ići kome niz dlaku povlađivati, ugađati kome;

neće ti (mu [i]itd.) ni dlaka s glave pasti[/i] ništa ti se zlo neće dogoditi;

nema dlake na jeziku ne ustručava se da jasno kaže što misli;

ni za dlaku ni malo;

položiti na dlaku (koga, što) lov. žarg. odstrijeliti ispravnim hicem dlakavu divljač tako da smrt nastupi odmah (bez ranjavanja i naknadnog traženja sa psima) [položio na dlaku medvjeda];

traži dlaku u jajetu traži svaki povod za prigovor;

u dlaku točno (znati, pogoditi itd.);

za dlaku (promašiti) za vrlo malo

ONOMASTIKA

pr. (prema zanimanju obrađivača dlaka, strunar): Dlȁčić (Cres-Lošinj, Primorje, S Dalmacija), Dlȁka (180, Split, sred. Dalmacija, Prigorje), Smòdlaka (220, Solin, Klis, sred. Dalmacija)

ETIMOLOGIJA

samo u južnoslavenskome (slov., bug. dlaka)