do

dȍ [b] (I)[/b] prij.

DEFINICIJA

označava 1. mjesto u čijoj se neposrednoj blizini završava kretanje [do zemlje]

2. neposrednu blizinu [do prozora]; kraj, uz

3. granicu glagolske radnje u zn. granične izravnosti [doći do zida, opr. neograničene: ići prema zidu]

FRAZEOLOGIJA

im. u nominativu + do + im. u genitivu sve sami jednaki po svojstvima, na okupu, jedan do drugoga [junak do junaka]

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. do (rus., polj. do) ← ie. *do-/*de- (grč. -de, stlit. da, engl. to)