dogotoviti
Look at other dictionaries:
dogòtoviti — (što) svrš. 〈prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. dogòtovljen〉 učiniti da bude gotovo ono što se priprema, priređuje; dovršiti, završiti, prirediti, spremiti [∼ jelo] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dogotovíti — ím dov., dogotóvil (ȋ í) raba peša dodelati, dokončati: cerkev so dogotovili v petnajstem stoletju; močno se je utrudil, preden je dogotovil delo; dogotoviti razpravo dogotovljèn êna o: rokopis je že dogotovljen; ladja je dogotovljena … Slovar slovenskega knjižnega jezika
dogotavljati — dogotávljati (što) nesvrš. <prez. dogòtāvljām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. dogotoviti ETIMOLOGIJA vidi dogotoviti … Hrvatski jezični portal
dogotávljati — (što) nesvrš. 〈prez. dogòtāvljām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}dogotoviti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
doráditi — svrš. 〈prez. dòrādīm, pril. pr. īvši, prid. trp. dòrāđen〉 dokraja, potpuno, sasvim izraditi; dogotoviti, dotjerati, ugladiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sréditi — (koga, što, se) svrš. 〈prez. srêdīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. srêđen〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}dovesti u red, urediti [∼ stan; ∼ knjige] b. {{001f}}zaključiti, dogotoviti [sredio sam neke stvari] 2. {{001f}}(se) dovesti se u red;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
srediti — sréditi svrš. <prez. srȇdīm, pril. pr. īvši, prid. trp. srȇđen> DEFINICIJA 1. (što) a. dovesti u red, urediti [srediti stan; srediti knjige] b. zaključiti, dogotoviti [sredio sam neke stvari] 2. (se) dovesti se u red; učiniti urednim i… … Hrvatski jezični portal
uparićati — uparìćati svrš. <prez. ām, pril. pr. āvši, prid. trp. ȕpārićān> DEFINICIJA reg. zgotoviti, završiti, dogotoviti, završiti pripreme ETIMOLOGIJA tal. apparecchiare … Hrvatski jezični portal
doraditi — doráditi svrš. <prez. dòrādīm, pril. pr. īvši, prid. trp. dòrāđen> DEFINICIJA dokraja, potpuno, sasvim izraditi; dogotoviti, dotjerati, ugladiti ETIMOLOGIJA do + v. rad, raditi … Hrvatski jezični portal
do... — predpona 1. v glagolskih sestavljenkah, včasih okrepljena z do za izražanje a) dosege neke mejne ali končne točke v kraju ali času ali usmerjenosti proti njej: dobojevati, dodelati, dodelovati, dohiteti, dogoreti, dogorevati, dokončati, doslužiti … Slovar slovenskega knjižnega jezika
