doći

dȏći (do koga ili čega, komu, na što) svrš. <prez. dȏđēm, imp. dóđi, prid. rad. dȍšao>

DEFINICIJA

kretanjem i mijenjanjem mjesta naći se na odredištu; prispjeti, stići

FRAZEOLOGIJA

dobro doći poslužiti, pokazati se koristan;

doći će mu glave vrlo je neoprezan, to će skupo platiti;

doći će (došao je) vrag po svoje doći će (došlo je) do kazne prema zasluzi, do posljedica čega lošega;

doći do riječi uspjeti početi govoriti, nešto reći (kad svi žele govoriti);

doći na glas pročuti se;

doći (pasti) na prosjački štap potpuno osiromašiti;

doći na vidjelo pokazati se, saznati se;

doći na zelenu granu srediti svoju situaciju, oporaviti se;

doći pred noge (na noge) kome ponizno moliti ono što nije bilo vidljivo;

doći (k) sebi opametiti se, osvijestiti (se);

dođe i prođe (u dijaloškoj situaciji ili u vlastitom izlaganju nakon što se zna o čemu se govori) [[i]A: Prehladio sam se. B: Dobro, ali to dođe i prođe.[/i] prolazno je; nema trajnih posljedica; naiđe pa nestane];

dođe mi da... (za opis radnje koja se neodoljivo nameće, kojoj se nije moguće oduprijeti [kad vidim kako zlobnici pate dođe mi da poludim od sreće)];

došlo mu do ušiju saznao je što se priča;

idi mi-dođi mi površno, kojekako, kako nije dobro;

to dođe 1. to stoji, to košta [to dođe deset hrvatskih kuna] 2. = to (mu) dođe;

to (mu) dođe (kao) to je otprilike, to izlazi otprilike [on je taj posao počeo shvaćati — to mu dođe kao neki stručnjak za to];

to dolazi/dođe na isto to će dati isti rezultat, to će se pokazati ili se pokazalo kao svejedno, nema ili neće biti razlike, to izlazi na isto

ONOMASTIKA

pr.: Dòjder (Vinkovci, Slavonija), Dòšlić (260, Nova Gradiška, okolica Zagreba), Dòšlin (Došlȉn) (Đurđevac), Došlínec (Đurđevac, Prigorje), Dóšlo (Slavonija, došljaci iz Bosne), Dòšlov (Pula, Samobor), Dòšlović (Novska), Dóšljo

ETIMOLOGIJA

do-¹ + v. ići