Aleksandar

Aleksándar¹ (Alèksāndar) <G -dra>

DEFINICIJA

1. v.

2. ime osmorice papa, trojice ruskih careva, trojice škotskih kraljeva, dvojice makedonskih kraljeva, dvojice srpskih kraljeva, jednog britanskog cara, po jednog bugarskog, grčkog, jugoslavenskog i poljskog kralja, te većeg broja vladara nižega ranga (kneževi, vojvode i sl.)

3. I (1777—1825), ruski car (od 1801), predvodnik ujedinjenih europskih sila u pobjedi nad Napoleonom Bonapartom (1812—1815), najmoćniji vladar svog vremena, pripojio Poljsku svojoj carevini

4. I Karađorđević (1888—1934), kralj države SHS (1921—1929) i Jugoslavije (1929—1934), diktator s proklamiranim jugo-unitarističkim koncepcijama i s velikosrpskom politikom u praksi; ubijen u atentatu prilikom državnog posjeta Francuskoj u Marseilleu

5. III papa (1159—1181), jedan od najodlučnijih pobornika supremacije papinske vlasti nad kraljevskom i carskom

6. VI (pravo ime Rodrigo Borgia) papa (1492—1503), znamenit po dvorskim aferama, raskalašenom životu, korupcionaštvu, izdašnom mecenatstvu, velikim političkim ambicijama, a osobito po nepotizmu i intrigama pomoću kojih je osiguravao kardinalske, vojvodske i druge visoke titule trojici svojih sinova i kćerki Lukreciji (obitelj Borgia)

7. Nevski (o.1220—1263), knez Novgoroda, 1240. pobijedio Šveđane na rijeci Nevi; pobjedom na zaleđenom Čudskom jezeru suzbio nadiranje Nijemaca (Teutonaca) u Rusiju

ONOMASTIKA

m. os. ime; isto: Skénder (v.); hip.: Áco, Ȁlča, Àleksa, Alèksej, Léko, Lȅksa, Lèsāndro, Sȃndro (Sȁndro) (← tal.), Sàša (← rus.); Alèksāndra ž. os. ime; hip.: Ȁlka, Sándra (← tal.), Sàša (← rus.)

pr.: Ȃlčić, Àleksa (170), Alèksāndar, Alèksāndrov, Àleksić (1750, Lika, Slavonija), Alèši, Lȅkić, Léko (1040, Zagreb, Slavonija), Lȇković, Lȇsović, Lèšica (prema alb. Lesh), Šȉmleša (prema alb.)

top. (naselja): Aleksàndrovac (Slatina, 376 stan.; Požega, 212 stan.), Alèksinica (Gospić, 258 stan.)

ETIMOLOGIJA

grč. Aléksandros: zaštitnik ljudi