spokojstvo

spokojstvo
spokójstvo sr
DEFINICIJA
duševni mir, stanje unutrašnje ravnoteže, stanje bez nemira, tjeskoba i strahova; spokojnost
ETIMOLOGIJA
vidi spokoj

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужна курсовая?

Look at other dictionaries:

  • spokójstvo — sr duševni mir, stanje unutrašnje ravnoteže, stanje bez nemira, tjeskoba i strahova; spokojnost …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • uspokòjiti — (koga, se) svrš. 〈prez. uspòkojīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. uspòkojen〉 dati spokojstvo komu, učiniti da mu se vrati spokojstvo; umiriti, smiriti …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • uspokojiti — uspokòjiti (koga, se) svrš. <prez. uspòkojīm, pril. pr. īvši, prid. trp. uspòkojen> DEFINICIJA dati spokojstvo komu, učiniti da mu se vrati spokojstvo; umiriti, smiriti ETIMOLOGIJA u + v. spokoj …   Hrvatski jezični portal

  • filòzofskī — filòzofsk|ī prid. koji se odnosi na filozofiju i filozofe [∼o društvo; ∼i način mišljenja] ∆ {{001f}}∼i fakultet visokoškolska ustanova na kojoj se studiraju humanističke i društvene znanosti; ∼i mir razg. unutarnje stanje, spokojstvo koje… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • mîr — m 〈N mn mírovi〉 1. {{001f}}stanje a. {{001f}}bez rata, sukoba [međunarodni ∼], opr. rat b. {{001f}}javnog reda [javni ∼], opr. nered c. {{001f}}bez svađe, gloženja, prepirke; sloga, slaganje [društveni ∼; kućni ∼] d. {{001f}}bez buke; tišina e.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • onespokojávajūćī — prid. koji izaziva nemir u raspoloženju, koji oduzima mir u duši, koji narušava spokojstvo; uznemirujući …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • onespokòjiti — (se) svrš. 〈prez. onespòkojīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. onespòkojen〉 uznemiriti (se), izgubiti spokoj/spokojstvo …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pòkoj — m 1. {{001f}}vječni mir 2. {{001f}}spokojstvo ⃞ {{001f}}∼ mu (joj) duši! vječni mir njegovoj (njezinoj) duši! …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • spokójnōst — ž , {{c=1}}v. {{ref}}spokojstvo{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • tišìna — ž 〈G mn tišínā〉 1. {{001f}}a. {{001f}}stanje bez zvukova, glasova i šumova; tihoća, tihost, tihota, opr. buka b. {{001f}}vrijeme bez vjetra; mirno, tiho vrijeme 2. {{001f}}stanje bez uzbuđenja; duševna ravnoteža, mir, spokojstvo [∼!, uzv.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”