spojen

spojen
spȍjen prid. <odr. -ī>
DEFINICIJA
ob. u:
SINTAGMA
spojene posude fiz. niz pri dnu povezanih posuda u kojima razina tekućine doseže uvijek istu visinu, bez obzira na razlike u njihovu obliku i dimenziji
ETIMOLOGIJA
vidi spoj

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужно решить контрольную?

Look at other dictionaries:

  • spójen — jna o prid. (ọ̑) nanašajoč se na spoj ali spajanje: spojni deli, elementi / spojna površina; spojno mesto / spojni drog, vijak; spojna cev, črta / spojni jarek, rov ♦ geom. spojna daljica, ravnina …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • spojíti — ím dov., spójil (ȋ í) 1. narediti, da je kaj a) tako skupaj, da tvori celoto: spojiti kovinske, lesene dele; spojiti deske z vijaki; spojiti z lepljenjem / spojiti kaj v celoto / spojiti električne vodnike b) skupaj, povezano: spojiti posamezne… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • Dobra Bridge (A6) — Not to be confused with Dobra Bridge (A1). Dobra Bridge Official name Most Dobra Carries A6 motorway …   Wikipedia

  • glukóza — ž kem. 1. {{001f}}najrašireniji monosaharid u prirodi, spojen s fruktozom čini običan šećer, disaharid saharozu; grožđani šećer 2. {{001f}}bezbojna ili žućkasta sirupasta mješavina dekstroze, maltoze i sl. s oko 20% vode, upotrebljava se… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • mekòpērke — ž mn 〈N mekòpērka, D L i, G mn erākā/ ī〉 zool. Isospondyli, red riba iz nadreda koštunjača (sleđevke, štuke, šaranke, jegulje, resoškržnjače), plivaći im je mjehur zrakovodom spojen sa ždrijelom; zrakovodnice …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • póseban — prid. 〈odr. bnī〉 1. {{001f}}koji je odijeljen, odvojen od drugih, koji nije spojen u cjelinu 2. {{001f}}koji se razlikuje od drugih, ob. po poželjnim svojstvima [∼ čovjek] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • rôtor — m 1. {{001f}}tehn. pokretni dio električnog stroja, turbine i sl., čvrsto spojen s osovinom 2. {{001f}}javna prometna površina na kojoj postoji kružna vožnja: kružni tok [oko ∼a] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • uzemljìvāč — m 〈G uzemljiváča〉 tehn. predmet (cijev, ploča, vodič) ukopan u zemlju i spojen s mjestom koje se uzemljuje …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • vȃr — m 〈N mn várovi〉 mjesto gdje je metal (ili plastika itd.) spojen zavarivanjem; šav …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ùdrūžen — prid. 〈odr. ī〉 koji je spojen, združen, ujedinjen (o ljudima, organizacijama, naporima, nastojanjima itd.) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”