Hrvatski jezični portal. 2014.
cvrcati — cvȑcati (Ø) nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. cvrcnuti ETIMOLOGIJA onom … Hrvatski jezični portal
čvrčáti — ím nedov. (á í) redko cvrčati: lastovke, murni čvrčijo / polena čvrčijo v peči … Slovar slovenskega knjižnega jezika
cvŕčati — cvŕčati1 (∅) nesvrš. 〈prez. cvŕčīm, pril. sad. čēći, gl. im. ānje〉 oglašavati se kao cvrčak [»I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče« V. Nazor]; zvrčati cvŕčati2 (∅) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. ēći, gl. im. ānje〉 proizvoditi zvuk koji… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
cvrčati — cvŕčati1 (Ø) nesvrš. <prez. cvŕčīm, pril. sad. čēći, gl. im. ānje> DEFINICIJA oglašavati se kao cvrčak; zvrčati ETIMOLOGIJA vidi cvrčak … Hrvatski jezični portal
cvrčáti — ím nedov. (á í) 1. oglašati se z ostrimi, odsekanimi glasovi: črički, kobilice, lastovke cvrčijo // dajati cvrčanju podobne glasove: mast cvrči v ponvi; sveča dogoreva in cvrči 2. ekspr. živahno in brezskrbno govoriti; čebljati: dekletce kar… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
cmȁriti — cmȁri|ti (∅, se) nesvrš. 〈prez. īm (se), pril. sad. rēći (se), gl. im. rēnje〉 1. {{001f}}(∅) peći se ili pržiti se i proizvoditi odgovarajući zvuk; cvrčati 2. {{001f}}(se) pren. a. {{001f}}dosađivati se, ljenčariti, truliti od nerada b.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kvŕčati — nesvrš. 〈prez. čīm, pril. sad. čēći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}glasati se isprekidanim različitim glasovima (kreštati, cvrčati i sl.) 2. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}kruliti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kvrčati — kvŕčati nesvrš. <prez. čīm, pril. sad. čēći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. glasati se isprekidanim različitim glasovima (kreštati, cvrčati i sl.) 2. v. kruliti ETIMOLOGIJA vidi kvrc … Hrvatski jezični portal
cvrljiti — cvŕljiti (se) nesvrš. <prez. īm (se), pril. sad. ljēći (se), gl. im. ljēnje> DEFINICIJA 1. (što, se) a. peći (se) u vrelome ulju [cvrljiti uštipke] b. topiti mast ili salo, čvariti 2. pren. a. pejor. pržiti što pripravljeno na brzinu, usp.… … Hrvatski jezični portal
cvrcin — cvr̀cīn m <G cvrcína> DEFINICIJA 1. zool. agr. domaća patuljasta kokoš (drži se ob. kao ukras seoskog dvorišta, u nekim krajevima nazivlje se Jure/Đuro/Đurek i Kata) 2. podr. osoba vrlo niskog rasta, sitna osoba; trtak (2) ETIMOLOGIJA vidi… … Hrvatski jezični portal
