solitrejen

solitrèjēn m <G solitrejéna>

DEFINICIJA

geol. mlađa faza paleolitika, druga polovica posljednjeg ledenog doba; ljudi obitavaju u spiljama i služe se brižljivo izrađenim oruđem

ETIMOLOGIJA

fr. solutréen, prema francuskom mjestu Solutré, gdje je arheološko nalazište iz tog vremena