- čast
- čȃst ž <I -i/čȃšću>DEFINICIJA1. dostojanstvo koje se zasniva na etičkim načelima, moralni stav koji potiče da se djeluje tako da se stekne poštovanje drugih i sačuva samopoštovanje2. opće priznanje; počast, uvažavanje3. moralni dobitak koji izlazi iz kakva važnijeg čina ili pothvata [raditi za čast]SINTAGMAsud časti ob. kolegijalno izabrano tijelo koje ocjenjuje je li koji postupak u skladu s dobrim običajima, obvezama itd.FRAZEOLOGIJAčast mi je formula pri početku predstavljanja koga ili čega pred slušateljima ili pred gledateljima i čast i mast pejor. iskoristiti sve, izvući svaku korist;ispod časti (mi je) ne pristoji mi se, čast mi ne dopušta;neka nam je u čast jedna od zdravica;pasti na polju časti formula za objavljivanje čije smrti u ratu;pozvati na čast pozvati na gozbu;služi nam na čast pohvala (promjena intonacije pejor.);svaka (ti, mu) čast! odlično!;učiniti čast kome odati priznanjeONOMASTIKAm. os. imena (narodna), rij. zast.: Čȁstislav, Čȅstistav; hip. (kod nekih preklapanje s Časlav): Čàkanpr.: Čàkan (Slavonija), Čàkanić (240, Samobor), Čakánović, Čákić (270, priobalje)ETIMOLOGIJAprasl. i stsl. čьstь (rus. čest', češ. čest) ≃ skr. citti-: uvid, misao
Hrvatski jezični portal. 2014.