- ćud
- ćȗd ž <I -i, G mn ćúdī>DEFINICIJA1. ukupnost temperamenta, karaktera i nagona; narav, priroda (o čovjeku i životinji)2. promjenljiva narav; hirovitostSINTAGMAjeguljasta ćud ćud onoga koji je nalik na jegulju (2);lisičja ćud lukavost;ropska ćud osobina onoga koji podnosi ropski ili neravnopravan položaj;vučja ćud krvoločnost;zečja ćud plašljivost;zmijska ćud ćud onoga koji je zao i podmukao (prema svojstvima koja se pripisuju zmiji)FRAZEOLOGIJAbiti (ne biti) kome po ćudi biti ili ne biti prihvatljiv, poželjan, prema njegovim sklonostima;otkako je ljudi i ćudī otkad svijet postoji, od postojanja svijeta, otkad su ljudi takvi kakvi jesu;sto ljudi sto ćudi ljudi različito razmišljaju, svatko misli na svoj način, ukusi su različiti, ne može se svakome ugoditiONOMASTIKApr.: Čúdić (260, Otočac, Lika), Čùdina (490, Biograd, sred. Dalmacija), Ćúdić (Istra), Ćùdina (160, Trogir, Dalmacija)ETIMOLOGIJAprasl. *tjudь (stsl. študь, češ. cud) ukrštanjem osnova tjut- (v. ćutjeti) i čud- (v. čudo)
Hrvatski jezični portal. 2014.