čibučiti

čibučiti
čìbučiti (Ø) nesvrš. <prez. -īm, pril. sad. -čēći, gl. im. -čēnje>
DEFINICIJA
1. pušiti na čibuk, pušiti prema nekadašnjem bosanskohercegovačkom i turskom običaju
2. istući koga čibukom; izraz u upotrebi i kad je tko kakvim drugim tanjim predmetom izudaran
ETIMOLOGIJA
vidi čibuk

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужно сделать НИР?

Look at other dictionaries:

  • čìbučiti — (∅) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje〉 1. {{001f}}pušiti na čibuk, pušiti prema nekadašnjem bošnjačkom i turskom običaju 2. {{001f}}istući koga čibukom; izraz u upotrebi i kad je tko kakvim drugim tanjim predmetom izudaran …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”