- članarina
- članàrina žDEFINICIJAnovac koji se uplaćuje za članstvo, novac koji po obvezi uplaćuje član društva, stranke itd. [sindikalna članarina; klupska članarina]ETIMOLOGIJAvidi član
Hrvatski jezični portal. 2014.
članarina
Look at other dictionaries:
članàrina — ž novac koji se uplaćuje za članstvo, novac koji po obvezi uplaćuje član društva, stranke itd. [sindikalna ∼; klupska ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
članarína — e ž (ȋ) obvezni denarni prispevek članov društvu ali organizaciji: plačati, pobirati članarino; letna članarina … Slovar slovenskega knjižnega jezika
kotizácija — kotizácij|a ž iznos koji se u unaprijed određenoj visini uplaćuje za sudjelovanje na simpoziju, kongresu itd. [uplatiti ∼u]; ulog, prinos, članarina … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
úlog — m 〈N mn ozi〉 1. {{001f}}a. {{001f}}ono što se uloži (novčani iznos, rad ili sl.) za sudjelovanje u poslu, igri i sl. b. {{001f}}uplata za članstvo u kakvoj organizaciji, za pravo koje ono osigurava; članarina, udio, doprinos 2. {{001f}}a.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kotizacija — kotizácija ž DEFINICIJA iznos koji se u unaprijed određenoj visini uplaćuje za sudjelovanje na simpoziju, kongresu itd. [uplatiti kotizaciju]; članarina, prinos, ulog ETIMOLOGIJA vidi kota … Hrvatski jezični portal
ulog — úlog m <N mn ozi> DEFINICIJA 1. a. ono što se uloži (novčani iznos, rad ili sl.) za sudjelovanje u poslu, igri i sl. b. uplata za članstvo u kakvoj organizaciji, za pravo koje ono osigurava; članarina, udio, doprinos 2. a. pojedinačna svota … Hrvatski jezični portal
dosmrtnína — e ž (ȋ) redko dosmrtna članarina … Slovar slovenskega knjižnega jezika
društvenína — e ž (ȋ) zastar. članarina: plačati društvenino … Slovar slovenskega knjižnega jezika
letnína — e ž (ȋ) 1. star. letna članarina: plačati pristopnino in letnino / pobirati letnino za cerkvene sedeže 2. nekdaj plačilo za delo enega leta: povečati hlapcu letnino 3. knjiž., redko letni ali polletni obrok za odplačevanje dolga in obresti;… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
mórati — am nedov. (ọ̑) 1. z nedoločnikom izraža nujnost, nujno posledico, da osebek uresniči dejanje a) zaradi določenih okoliščin: na starost je moral beračiti; morali so delati, če so hoteli živeti; krivec se mora zagovarjati pred sodiščem / delavec… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
