čkomiti

čkȍmiti (Ø) nesvrš. <prez. -īm, pril. sad. -mēći, gl. im. -mljēnje>

DEFINICIJA

reg. ekspr. tvrdokorno šutjeti; držati jezik za zubima

ETIMOLOGIJA

od starijega *škomiti ≃ rus. skomit': trpjeti bol, stsl. skomati: stiskati