- čuknut
- čȕknūt prid. <odr. -ī>DEFINICIJArazg. pejor. koji nije potpuno pri sebi, koji nije sasvim normalan; udaren, ćaknut, šuknutETIMOLOGIJAvidi čukati
Hrvatski jezični portal. 2014.
čuknut
Look at other dictionaries:
ćȁknūt — prid. 〈odr. ī〉 razg. pejor. koji nije potpuno pri sebi, koji nije sasvim normalan; udaren, čuknut, šuknut … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šȕknūt — prid. 〈odr. ī〉 razg. koji je čuknut; udaren, ćaknut … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šuknut — šȕknūt prid. <odr. ī> DEFINICIJA razg. koji je čuknut; udaren, ćaknut ETIMOLOGIJA vidi šuk … Hrvatski jezični portal
ćaknut — ćȁknūt prid. <odr. ī> DEFINICIJA razg. pejor. koji nije potpuno pri sebi, koji nije sasvim normalan; čuknut, šuknut, udaren ETIMOLOGIJA ? rum. tȋcnit: udaren … Hrvatski jezični portal
