čučanj

čȗčanj m <G -čnja, N mn -čnji/čȕčnjevi, G -ānjā/čȕčnjēvā>

DEFINICIJA

položaj tijela kad se čuči

FRAZEOLOGIJA

izvesti čučanj izvesti cijelu kretnju spuštanja iz stojećeg stava i vraćanja u taj stav

ETIMOLOGIJA

vidi čučati