dekuražirati

dekuražírati (koga, se) dv. <prez. dekuràžīrām (se), pril. sad. -ajūći (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. dekuràžīrān, gl. im. -ānje>

DEFINICIJA

uništiti/uništavati samopouzdanje, (u)činiti da se izgubi hrabrost, smjelost, izazvati/izazivati malodušnost; obeshrabriti/obeshrabrivati (se)

ETIMOLOGIJA

fr. décourager