stražnji

strȁžnjī prid.

DEFINICIJA

1. koji je straga, na stražnjoj strani, opr. prednji

2. pren. zadnji, najlošiji

SINTAGMA

stražnji samoglasnik fon. vrsta samoglasnika koji se artikulira stražnjim dijelom jezika u stražnjem dijelu usne šupljine (npr. »u«, »o« i dr.); tamni, velarni samoglasnik, opr. prednji samoglasnik, v. prednji

ETIMOLOGIJA

vidi straga [b] (I)[/b]