dakentaidžucu

dakentaidžùcu m <indekl.>

DEFINICIJA

sport borilačka tehnika iz tai-đucua, ninđa-vještine, borba golim rukama, sastavni je dio 18 ninđa-načela (zakona), podrazumijeva udarce, blokade i sl. izravno u kosti napadača

ETIMOLOGIJA

jap. da kentai jutsu