dezistirati

dezistírati (Ø) dv. <prez. dezìstīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje>

DEFINICIJA

knjiš. rij. napustiti/napuštati što (npr. kakvu zamisao, kakav položaj), okaniti se započetog ili zamišljenog; odustati/odustajati, odstupiti

ETIMOLOGIJA

lat. desistere: odustati