- sluh
- slȗh mDEFINICIJA1. sposobnost primanja i doživljavanja zvukova uhom (od 16 do 20.000 Hz)2. sposobnost pravilnog primanja, usvajanja i izvođenja glazbenih zvukova [imati sluha biti glazbeno nadaren]SINTAGMAapsolutni sluh urođena sposobnost razlikovanja tonova izvan određene glazbene cjeline;muzikalni sluh sposobnost razlikovanja i određivanja značajki tonova (npr. visina, jakost, boja, trajanje i sl);relativni sluh sposobnost razlikovanja visine tonova razvijena glazbenim odgojem;selektivni sluh sposobnost da se ne čuju ili marginaliziraju nepoželjni ili neugodni zvukovi, glasovi ili riječiFRAZEOLOGIJAimati sluha za što imati sposobnost da se što shvati, imati razumijevanja za pojave oko sebe, biti istančan, opr. nemati sluha za štoETIMOLOGIJAprasl. *sluxъ (rus. slux, polj. słuch), lit. klausyti: slušati ← ie. *k'lew- (skr. śrošati: sluša, stir. ro-chuinethar: sluša)
Hrvatski jezični portal. 2014.