denotácija — ž lingv. upućivanje na prvo, osnovno, izravno značenje riječi ili izraza (za razliku od dodanih, parcijalnih ili pripisanih značenja i asocijacija) [majka = ženski roditelj], opr. konotacija ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
konotácija — ž 1. {{001f}}misaona radnja i ukupnost asocijacija koje povezuju riječ i njeno značenje, dodavanje denotaciji [otac = ljubav, primjer, uzor] 2. {{001f}}log. ukupnost atributa koji se smatraju bitnima za značenje termina 3. {{001f}}ono što se… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
konotacija — konotácija ž DEFINICIJA 1. misaona radnja i ukupnost asocijacija koje povezuju riječ i njeno značenje, dodavanje denotaciji [otac = ljubav, primjer, uzor] 2. log. ukupnost atributa koji se smatraju bitnima za značenje termina 3. ono što se dobije … Hrvatski jezični portal
denotirati — denotírati (što) dv. <prez. denòtīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. denòtīrān, gl. im. ānje> DEFINICIJA izvesti/izvoditi, dobiti/dobivati denotacijom ETIMOLOGIJA vidi denotacija … Hrvatski jezični portal