detabuizirati

detabuizírati dv. <prez. detabuìzīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. detabuìzīrān, gl. im. -ānje>

DEFINICIJA

osloboditi/oslobađati se tabua, prisila, nedodirljivih tema, (pro)govoriti o čemu što se nije smjelo, što je bilo tabu, opr. tabuizirati

ETIMOLOGIJA

de- + v. tabu, tabui (zi)rati