blickrig

blȉckrīg m

DEFINICIJA

vojn. žarg. rat koji napadač nastoji završiti u najkraćem roku porazom protivnika, munjeviti rat (pojam za njemačku taktiku vođenja rata u 2. svjetskom ratu) [izvesti blickrig; poduzeti blickrig]

ETIMOLOGIJA

njem. Blitzkrieg