Dimitar

Dìmitar

DEFINICIJA

ONOMASTIKA

m. os. ime (svetačkoga podrijetla; ime se širi kultom solunskoga sveca Dimitrija koji je pogubljen za Dioklecijana poč. 4. st.; štovao se u Sirmiumu, odatle top. Mitrovica); isto: Dèmitar, Dimìtrije, Dmȉtar (kralj Dmitar, Zvonimir), Dòmitar, Dùmitar, Gmȉtar; hip.: Démić, Démko, Dȇmša, Dìkan, Dìmjan, Dímo, Dȉmoje, Dímšo, usp. Mȉtar

pr.: Dèmetar, Dèmeter (107, Slavonija), Dímić (600, Lika), Dìmitrić, Dimitríjević (150, Slavonija), Dȋmović, Dmitrašínović (150, Lika), Dmȉtrović (870, Zagora), Dòmitrović, Gmȉtrović, Mȉtak (100, Zagreb, Sesvete), Mitánović (Osijek), Mȉtar (390, Trogir, Banovina, sred. Dalmacija), Mítić (500, Banovina, Istra), Mítin (Virovitica), Mìtković (Split, Prigorje), Mìtok (Jastrebarsko, Pokuplje), Mìtoš (Đakovo, I Slavonija), Mitráković (Novska, Vis, Primorje), Mitrašínović (Međimurje, Velika Gorica), Mìtrečić (Zagorje, Pokuplje, I Slavonija), Mitrèkanić (Slavonski Brod, Osijek), Mitréković (Dugo Selo, Velika Gorica), Mitrèvskī (Split, Rijeka), Mítrić (260, Slavonija, J Dalmacija), Mȉtrov (Murter, Šibenik, J i sred. Dalmacija, I Slavonija), Mìtrovac (Virovitica), Mìtrović (3330, S Dalmacija, I Slavonija), Mitròvskī (Osijek, Varaždin, Vukovar)

top. (naselja): Mìtrovac (Beli Manastir, 111 stan.; Požega, 214 stan.), Mitrovica Gràdīnskā (Virovitica, 152 stan.)

ETIMOLOGIJA

grč. Dēmḗtrios, v. Demetra