- dika
- díka ž <D L -i>DEFINICIJA1. ponos [biti na diku biti na ponos]2. jez. knjiž. draga, mila osoba (ob. mladić djevojci) [moja dika; zbogom diko, iron. propalo je, nema toga više, s tim je gotovo, s tim je završeno]ONOMASTIKADíka m. os. ime (narodno), rij. zast.: Dȉkomīr, Dȉkoslāv; hip.: Díkopr.: Díčak (Drniš), Dȉčić (Crikvenica, Osijek), Díka (Rijeka, Crikvenica), Dȉkan (I Slavonija), Dȉkanić (Nova Gradiška, Vinkovci), Dikánović (100, Slavonski Brod), Dȉkić (Osijek, Dugo Selo), Dȉkmić (Sesvete), Dȉkonić (Vinkovci, I Slavonija), Dȋković (140, Pula, Pokuplje), Dȉkšić (Đurđevac, Pokuplje, I Slavonija), Dȉktić (Čazma), Dȉkulić (Kostajnica, Banovina, Primorje)ETIMOLOGIJAmožda ≃ lat. (bene)dictio: blagoslov (iz crkvenog jezika)
Hrvatski jezični portal. 2014.