- dioksid
- dȉoksīd m <N mn dioksídi>DEFINICIJAkem. anorganski spoj jednog atoma nekog elementa s dva atoma kisika [ugljični dioksid; sumporni dioksid]ETIMOLOGIJAdi-2 + v. oksidi
Hrvatski jezični portal. 2014.
Hrvatski jezični portal. 2014.
díoksíd — a m (ȋ ȋ) kem. spojina enega atoma elementa z dvema atomoma kisika: dušikov, ogljikov, silicijev, žveplov dioksid … Slovar slovenskega knjižnega jezika
apsòrpcija — ž 1. {{001f}}upijanje, uzimanje (u sebe) [∼ svjetlosti; ∼ zvuka; ∼ lijekova; ∼ hrane], {{c=1}}usp. {{ref}}adsorpcija{{/ref}} 2. {{001f}}fiz. a. {{001f}}djelovanje energije ili tvari koja bez refleksije ili emisije prodire u drugu tvar b.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dísānje — sr 1. {{001f}}〈gl. im.〉, {{c=1}}v. {{ref}}disati{{/ref}} 2. {{001f}}fiziol. proces u kojem organizam prima kisik iz zraka i vode, a izlučuje ugljikov dioksid ∆ {{001f}}umjetno ∼ med. reanimacijski postupak kojim se (čovjeku) spašava život … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kloròfīl — m 〈G klorofíla〉 bot. zelena tvar u lišću biljke, tijekom fotosinteze veže ugljikov dioksid koji se spaja s vodikom iz vode u škrob, dok se kisik oslobađa; biljno zelenilo … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kvȁrc — m min. sastojak većine stijena Zemljine kore; silicij dioksid; kremen ∆ {{001f}}∼ lampa živina svjetiljka, svjetiljka na »živino svjetlo«; važna u medicinskoj terapiji ✧ {{001f}}njem … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mofèta — ž geol. u tlu, pukotina vulkanskog postanja kroz koju iz unutrašnjosti Zemlje izbija ugljični dioksid ✧ {{001f}}tal … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prȅhrana — ž biol. hranjenje, održavanje hranom, uzimanje hrane radi zadovoljenja potreba i funkcioniranja organizma ∆ {{001f}}autotrofna ∼ način hranjenja karakterističan za biljke koje se hrane anorganskim spojevima (ugljikov dioksid, voda, mineralne… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sȗh — prid. 〈odr. ī, komp. s‹šī〉 1. {{001f}}a. {{001f}}koji ne sadrži vlagu, bez vlažnosti [∼o rublje] b. {{001f}}koji je bez vode ili oborina [∼o ljeto] 2. {{001f}}a. {{001f}}sasušen [∼o stablo; ∼o voće] b. {{001f}}uveo [∼o cvijeće] 3. {{001f}}pren. a … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sȗmporov — prid. koji pripada sumporu ∆ {{001f}}∼ dioksid kem. bezbojan plin, oštra mirisa … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tèlūrīj — (telȗrīj) m 〈G tèlūrija〉 kem. element (simbol Te, atomski broj 52), metaloid, srebrnaste boje, u prirodi kao mineral telurit, telurov dioksid, nastao trošenjem zlatova telurida; spojevi su mu otrovni; zemljik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika