disicirati

disicírati (koga, što) dv. <prez. disìcīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. disìcīrān, gl. im. -ānje>

DEFINICIJA

rasjeći/rasijecati, raščlaniti/raščlanjivati, (raz)dijeliti

ETIMOLOGIJA

vidi disekcija