vojni

vȏjnī prid.

DEFINICIJA

koji pripada, koji se odnosi na vojsku i na djelatnost vojske [vojni zavod; vojni rok; vojna sila; vojna tvornica]

SINTAGMA

vojna diplomacija jedan od oblika specijalizirane diplomacije, kontakti i suradnja među ministarstvima obrane i vojnim strukturama;

Vojna krajina, Vojna granica pov. dio Hrvatske prema granici Osmanskog Carstva s posebnim vojnim poretkom, počela se organizirati u drugoj pol. 15. st., razvojačena 1873, ukinuta 1881;

vojna počast (vojne počasti [b]mn)[/b] 1. propisani postupci kojima se iskazuje poštovanje najvišim državnim i vojnim predstavnicima [odati vojnu počast u mimohodu] 2. posebna odlikovanja vojnim osobama za osobite zasluge i zalaganje [primiti vojne počasti s odličjem Reda hrvatskog trolista];

vojna psihologija dio psihologije koji se bavi psihičkim problemima vojnika, ratnih veterana i općenito, ljudima koji su imali doticaj s ratnim djelovanjima;

vojna sila naziv za zemlju koja ima snažnu vojsku ili koja nadzire veliko područje;

vojno središte organizirana baza za stacioniranje, opskrbu i opremanje oružanih snaga na strateški važnim mjestima

ETIMOLOGIJA

vidi vojnik