vojnik

vòjnīk m <G vojníka, V vȍjnīče, N mn vojníci>

DEFINICIJA

1. onaj koji služi u vojsci, koji vrši vojničku službu bez obzira na čin

2. običan vojnik bez čina

SINTAGMA

vojnik Partije ideol. pov. onaj koji vjerno izvršava zadatke koje mu postavlja Komunistička partija

ONOMASTIKA

m. os. imena (narodna): Vȍjmīl, Vȍjmīr, Vòjimīr, Vòjislav te imena tipa: Bèrivōj, Bòrivōj, Dòbrivōj, Mìlivōj, Ràdivōj i sl.; hip.: Vȍjāk, Vòjin, Vójko, Vójo, Vóko; ž. os. imena: Vȍjka, Vȏjna

pr. (od imena, prema zanimanju, nadimačka i etnici): Vȍjāk (270, Pokuplja, Pula, Samobor, Slavonija), Vojáković (Zlatar Bistrica, Zabok), Vòjanić (Ozalj, Karlovac), Vòjasić (Sisak), Vȏjčić (Ploče, J Dalmacija), Vòjičić (Dugo Selo, I Slavonija), Vójić (120, Labin, Istra, Rijeka), Vòjinić (Dubrovnik), Vojínović (210, Split, Primorje, Istra, Knin), Vójković (810, Sinj, sred. Dalmacija, Garešnica), Vȏjnica (Podravska Slatina), Vȍjnić (250, Pula, Dubrovnik, Gospić, Slavonija), Vojníković (Zagreb i okolica, Turopolje), Vójnović (2560, Banovina, I Slavonija, Gvozd, Lika), Vójsković (Pazin, Pula, v. i vosak), Vòkas (Daruvar), Vòkičić (Nova Gradiška), Vókić (110, Zagreb i okolica, Slavonski Brod, Banovina), Vòkšan (Đurđevac, Zagreb)

top. (naselja): Vojákovac (Križevci, 321 stan.), Vòjīšnica (Vojnić, 636 stan.), Vòjlovica (Orahovica, 18 stan.), Vȍjnić-Brȇg (Zabok, 209 stan.), Vójnovac (Ogulin, 160 stan.), Vójnovec Kálničkī (Križevci, 217 stan.), Vójnovec Lȍborskī (Zlatar, 524 stan.), Vójnović Bȑdo (Karlovac, 27 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. vojinъ: ratnik (rus. vóin, češ. vojín), lit. vyti: tjerati, loviti