vjeđa
Look at other dictionaries:
vjȅđa — ž 〈G mn vjêđā〉 knjiš. 1. {{001f}}anat. očni kapak 2. {{001f}}razg. obrva … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vjȅra — vjȅr|a ž 〈G mn vjêrā〉 1. {{001f}}a. {{001f}}religija b. {{001f}}institucija vjerskog života u organiziranom obliku [katolička ∼a; pravoslavna ∼a; muslimanska ∼a itd.]; vjeroispovijest c. {{001f}}kat. jedna od bogoslovnih kreposti (uz ufanje i… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vjȅšt — prid. 〈odr. ī, komp. vjèštijī〉 1. {{001f}}koji ima prakse, umije, poznaje, razumije se u što; umješan, vičan 2. {{001f}}pren. pejor. iron. koji se zna izvući iz teškog položaja … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vjȅrovati — vjȅrova|ti nesvrš. 〈prez. vjȅrujēm, pril. sad. vjȅrujūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}držati, smatrati da je nešto onako kako se prikazuje, kako tko govori b. {{001f}}misliti, držati, biti uvjeren 2. {{001f}}(komu, čemu) imati… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vjȅrenīk — m (vjȅrenica ž) 〈V īče, N mn īci〉 reg., {{c=1}}v. {{ref}}zaručnik{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vjȅriti se — svrš. 〈prez. īm se, pril. pr. īvši se, prid. trp. vjȅren〉, {{c=1}}v. {{ref}}zaručiti (se){{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vjȅrolōmnīk — m (vjȅrolōmnica ž) 〈V īče, N mn īci〉 onaj koji se ne drži zadane riječi … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vjȅžbenīk — m (vjȅžbenica ž) 〈V īče, N mn īci〉 1. {{001f}}pov. početnik u činovničkoj službi; pripravnik, praktikant 2. {{001f}}zast. onaj koji uči praktična znanja iz neke struke; naučnik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vjȅdro — sr 〈G mn dārā〉 1. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}vedro{{/ref}} 2. {{001f}}stare jedinice obujma [požunsko ∼ 54,3 l; žitno ∼ 51 l] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vjȅdārce — sr 〈G a/ ta〉 dem. od vjedro … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
