- vjenčanje
- vjenčánje srDEFINICIJA1. čin sklapanja braka2. kat. sakrament ženidbeETIMOLOGIJAvidi vijenac
Hrvatski jezični portal. 2014.
vjenčanje
Look at other dictionaries:
vjenčánje — sr 1. {{001f}}čin sklapanja braka 2. {{001f}}kat. sakrament ženidbe … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
Marin Držić Award — The Marin Držić Award is granted by Ministry of Culture of Croatia since 1991. Its goal is to stimulate dramatic and theatrical work. Traditionally, award ceremony is held in Split at opening day of „Marulić days“. Prize includes fee and bronze… … Wikipedia
amánet — m reg. 1. {{001f}}ono što se ostavlja kome na čuvanje, njegovanje ili na izvršenje; zalog, zavjet, amanat 2. {{001f}}meton. ono što je dano u amanet; nasljedstvo 3. {{001f}}uzdarje za zaruke ili za vjenčanje ✧ {{001f}}tur. ← arap … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
djȅver — m etnol. 1. {{001f}}mužev brat 2. {{001f}}onaj koji mladenku vodi na vjenčanje i predaje je mladoženji … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mȁtičār — m (mȁtičārka ž) 1. {{001f}}a. {{001f}}službenik koji obavlja građansko vjenčanje i upisuje mladence u matičnu knjigu b. {{001f}}općenito, službenik koji vodi matične knjige 2. {{001f}}član Matice … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
odlágati — (što) nesvrš. 〈prez. òdlāžēm, imp. odláži, pril. sad. odlážūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}ostavljati po strani stvari koje su u uporabi [∼ knjigu; ∼ žlicu; ∼ kaput] 2. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}odgađati{{/ref}} [∼ ispit; ∼ vjenčanje] 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
razvjènčati — (koga, se) svrš. 〈prez. ām (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. rȁzvjenčān〉 1. {{001f}}(koga) poništiti vjenčanje; rastaviti 2. {{001f}}(se) raskinuti bračnu vezu; rastaviti se … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vjenčànica — ž 1. {{001f}}a. {{001f}}isprava o vjenčanju b. {{001f}}haljina za vjenčanje, vjenčana haljina 2. {{001f}}a. {{001f}}greda koja na drvenim gradnjama zatvara vijenac b. {{001f}}greda povrh zida … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vjènčanī — prid. koji se odnosi na vjenčanje [∼ prsten] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
razvjenčati — razvjènčati svrš. <prez. ām, pril. pr. āvši, prid. trp. rȁzvjenčān> DEFINICIJA 1. (koga) poništiti vjenčanje; rastaviti 2. (se) raskinuti bračnu vezu; rastaviti se ETIMOLOGIJA raz + v. vijenac, vjenčati … Hrvatski jezični portal
