vjerovnik
Look at other dictionaries:
vjeròvnīk — m (vjeròvnica ž) 〈G vjerovníka, N mn vjerovníci〉 onaj koji daje novac na zajam, osoba koja pod određenim uvjetima posuđuje kome novac; zajmodavac, kreditor, opr. dužnik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
hipotéka — ž 〈D L éci〉 1. {{001f}}pravn. založno pravo na nekretninu kojim se osigurava naplata potraživanja (ako ne bude namirena, vjerovnik ima pravo tražiti prodaju založene nekretnine) 2. {{001f}}pren. ono što sprečava postizanje nekog cilja, ono što je … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
povjèrilac — m 〈G ioca, V ioče, N mn ioci〉 onaj koji daje što na dug; povjeritelj, vjerovnik, kreditor, zajmodavac … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
stipùlātor — (stipulȃtor) m pravn. onaj koji se obvezao stipulacijom, ugovorni vjerovnik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vjeròvnīčki — pril. kao vjerovnik, na način vjerovnika … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vàlūtnī — vàlūtn|ī prid. koji pripada, koji se odnosi na valutu ∆ {{001f}}∼a klauzula ekon. obračunavanje duga u stranoj konvertibilnoj valuti, unosi se u kupoprodajne ugovore kako bi se vjerovnik novčane obveze zaštitio od eventualnih promjena vrijednosti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zajmodávac — m (zajmòdāvka ž) 〈G vca, N mn vci, G zajmòdāvācā〉 onaj koji daje zajam; vjerovnik, zajmodavatelj … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
záložnī — záložn|ī prid. koji se odnosi na zalog, koji radi sa zalozima ∆ {{001f}}∼o pravo pravo nad tuđom imovinom prema kojemu je založni vjerovnik ovlašten prodajom založene imovine namiriti svoju tražbinu … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
stipulator — stipùlātor (stipulȃtor) m DEFINICIJA pravn. onaj koji se obvezao stipulacijom, ugovorni vjerovnik ETIMOLOGIJA vidi stipulirati … Hrvatski jezični portal
kreditor — krèdītor m DEFINICIJA onaj koji daje kredit, zajam; zajmodavac, vjerovnik ETIMOLOGIJA vidi kredit … Hrvatski jezični portal
