vjera

vjȅra ž <G mn vjȇrā>

DEFINICIJA

1. a. religija b. institucija vjerskog života u organiziranom obliku [katolička vjera; pravoslavna vjera; muslimanska vjera itd.] c. kat. jedna od bogoslovnih kreposti (uz ufanje i ljubav)

2. a. veliko pouzdanje u koga ili u što; povjerenje [primiti na vjeru priznati unaprijed što za istinito, ne tražeći dokaze] b. fil. znanje koje se svodi na subjektivno intuitivno uvjerenje i koje se ne može provjeriti empirističkom provjerom ni racionalnim postupkom

3. zadana riječ [dati vjeru]

4. reg. [i] (+ srp.)[/i] zaručnički prsten

FRAZEOLOGIJA

(h)alal ti vjera! reg. 1. zast. dobar si, bez obzira što nisi moje vjere 2. usklik odobravanja i podrške

ONOMASTIKA

Vjȅra ž. os. ime (narodno); Vjȅran m. os. ime (narodno), usp. lat. Fidelis

pr.: Vèranić (Rijeka, Bjelovar), Vérčević (Vukovar, Koprivnica), Vȅrica (posvuda), Vérić (330, Bjelovar, I Slavonija, Knin, Ogulin), Vȇrnīk (Prigorje, Zagreb)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. věra (rus. véra, polj. wiara) ← ie. *weh₁ro- (lat. verus: istinit, stir. fír: istina)