Blaž

Blȃž

DEFINICIJA

ONOMASTIKA

m. os. ime (svetačkoga podrijetla); isto: Bȁlaš (od mađ. Balázs), v. Vlaho; hip.: Blȁško, Blàžan, Bláže, Blàžek, Blȁžen, Blȁžeta; Blàžēnka ž. os. ime

pr.: Bàlaš (230, Slavonija, ← mađ.), Bàlaša (Zagreb, Krapina, Osijek, ← mađ.), Balášević (Osijek, Slavonija, Baranja, ← mađ.), Bàlaško (670, Koprivnica, Zagorje, Bjelovar ← mađ.), Balášković (Vinkovci, Zagorje, Slavonija, ← mađ.), Bȁlāž (300, Slavonija, Baranja, ← mađ.), Bàlažić (200, Slavonski Brod, Slavonija, Međimurje, ← mađ.), Bàlažin (Koprivnica, Međimurje, ← mađ.), Balažínec (280, Novi Marof, Ludbreg, ← mađ.), Blȁškić (Buje, Zagreb), Blȁško (140, Podravina, I Slavonija), Blȁšković (1660, Istra), Blážak (Sveti Ivan Zelina, Ivanić Grad), Blážan (Rijeka, Zagreb, Ivanić Grad), Blážanin (200, Otočac, Slavonija), Blažánović (190, Slavonija), Blàžek (550, okolica Zagreba, Podravina), Blàžeka (190, Međimurje), Blažéković (1130, Prigorje, Podravina), Blàženčić (Zagreb, Baranja, Osijek), Blàženić (Opatija, Sisak), Blàžēnka (Bjelovar, Križevci, Kaštela), Blažénović (140, Podravina, I Slavonija), Blàžetić (150, Nova Gradiška, Lika), Blȃžev (Dalmacija, Podravina), Bláževac (180, Slavonija), Blážević (6400, posvuda), Blȁžī (230, Varaždin), Blážic (100, Prigorje), Blažíčević (260, Primorje, Podravina), Blàžičko (Blažìčko) (210, Zagorje), Blážić (1060, Zagreb, Primorje), Blàžina (650, Labin, Primorje), Blàžīnčić (500, Međimurje), Blàžinec (Koprivnica, Križevci), Blàžinić (150, Zagorje), Blažínović (380, Prigorje), Blàžok (Đurđevac, Sveti Ivan Zelina), Blàžōn (140, Međimurje, Slavonija), Blàžona (Međimurje), Blàžotić (Koprivnica, Varaždin), Blažotínec (Koprivnica, Ludbreg), Blàžūn (280, Zagreb, Pregrada)

ETIMOLOGIJA

lat. Blasius ← grč. Blásios