vrat

vrȃt m <N mn vrȁtovi>

DEFINICIJA

1. anat. dio tijela čovjeka ili životinje koji spaja glavu s trupom

2. dio nekog predmeta koji spaja njegova dva dijela

3. suženi ili tanji dio nekog predmeta (violina i sl. instrumenti)

FRAZEOLOGIJA

baciti se, objesiti se, pasti kome oko vrata zagrliti koga;

(natovariti, naprtiti, navući) bijedu (brigu) na vrat preuzeti teške obveze;

biti, stajati kome na vratu, za vratom biti kome na brizi, na teret;

doći kome do vrata dodijati, dozlogrditi kome;

imati koga na vratu (za vratom) imati koga na brizi;

kriviti, iskrivljavati vrat dugo gledati za kim, gledati iščekujući;

(objesiti) natovariti što kome o vrat opteretiti koga čime;

na vrat na nos nepotrebno brzajući, na brzinu, pretjerano žureći i nepromišljeno, a brže a bolje, opr. ne žureći, bez žurbe, mirno, staloženo, pribrano, polagano, promišljeno;

nevolja je za vratom zlo je;

nije šija nego vrat jednako je, isto je;

osjećati koga za vratom biti progonjen od koga;

(pasti, sjesti) popeti se kome na vrat nametnuti se kome;

puhati za vrat (komu) uporno pratiti koga, biti stalni pratilac, onaj koji bi mogao preteći (o rivalima, konkurenciji u poslu i sl.);

saviti vrat pokoriti se, priznati se poraženim;

sjediti kome za vratom stalno kontrolirati koga;

skinuti se s vrata (kome) 1. prestati biti čijom brigom, ne biti više na čijem izdržavanju 2. prestati dosađivati kome, prestati gnjaviti koga;

skinuti s vrata bijedu (brigu) osloboditi se, otarasiti se nevolje;

skinuti, skidati koga ili što s vrata osloboditi se, oslobađati se koga ili čega;

slomiti, skrhati vrat nastradati, upropastiti se;

stajati do vrata u blatu biti u teškom položaju;

stati kome nogom za vrat svladati, uništiti koga do kraja;

stegnuti kome konop (omču, uže) oko vrata upropastiti, uništiti koga;

udariti koga po vratu slomiti koga, učiniti kome što vrlo loše;

uhvatiti za vrat koga ne dopustiti komu da se izvlači, prisiliti ga da se suoči sa činjenicama;

zadužiti se preko vrata prezadužiti se;

zakrenuti, zavrnuti kome vratom uništiti koga

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka): Vràtan (Dvor), Vràtić (Koprivnica, Zagreb, v. i vrata), Vrátonja (Pazin, Poreč), Vràtonjić (Dubrovnik, Opatija), Vrȃtović (Rovinj, Istra, Rijeka, Osijek), Vràtuša (Zagreb)

ETIMOLOGIJA

prasl. *vortъ (stsl. vratъ, rus. vórot, polj. wrot) ≃ v. vrtjeti