verifikacija

verifikacija
verifikácija ž
DEFINICIJA
1. potvrđivanje, dokazivanje pravovaljanosti; ovjera
2. način dokazivanja ili utvrđivanja istinitosti, točnosti, sigurnosti i sl. čega
SINTAGMA
interpersonalna verifikacija fil. lingv. stav koji prosuđuje odnos istine i neistine u ovisnosti prema slaganju sugovornika, npr. »neka je tvrdnja istinita ako bi to potvrdio svaki čovjek koji nije ni zlonamjeran ni nenormalan«;
načelo verifikacije fil. iskazi imaju smisao ukoliko se mogu načelno provjeriti; načelo verifikacije temelj je za oblikovanje znanosti
ETIMOLOGIJA

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужно решить контрольную?

Look at other dictionaries:

  • verifikácija — e ž (á) glagolnik od verificirati: verifikacija hipoteze; načelo verifikacije v znanosti / predložiti načrte v verifikacijo; verifikacija šole; izpolnjevati pogoje za verifikacijo …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • verifikácija — verifikácij|a ž 1. {{001f}}potvrđivanje, dokazivanje pravovaljanosti; ovjera 2. {{001f}}način dokazivanja ili utvrđivanja istinitosti, točnosti, sigurnosti i sl. čega …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ȍvjera — ž čin kojim se što potvrđuje, ovjerava; verifikacija …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • veri- — DEFINICIJA kao prvi dio riječi znači istinit, pravi [verifikacija]; istino , pravo ETIMOLOGIJA lat. veri ; verus: pravi, istinit …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
… Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”