slučaj

slȕčāj m <N mn -i/slȕčajevi>

DEFINICIJA

1. stjecaj okolnosti u kojem ne postoji odnos uzroka i posljedice [to je čist slučaj]

2. pojava, pojedinačno iskazivanje, ostvarivanje ili očitovanje čega [slučaj zaraze; slučaj prijeloma noge]

3. prilika, pogodnost [za slučaj (da...) ako se dogodi, ako budu takve okolnosti]

SINTAGMA

preuzeti slučaj pravn. prihvatiti klijenta, prihvatiti obranu na sudu i sl. [preuzeti slučaj ubojstva; preuzeti pravni slučaj];

proizvesti (napraviti) slučaj pol. u javnom životu učiniti da tko bude predmet opće pažnje u većoj mjeri nego što zaslužuje

FRAZEOLOGIJA

igra slučaja, puki slučaj nepredviđen događaj;

ni u kom slučaju nikada;

od slučaja do slučaja od pojedinog primjera (događaja koji se razmatra, čovjeka) do drugog; kako kad i kako gdje, kako tko, prema okolnostima (ispitati, istražiti i sl.);

u krajnjem slučaju u najgorem, u najnepovoljnijim uvjetima;

u mojem (tvojem, vašem) slučaju 1. u mojem predmetu (koji se rješava, obrađuje itd.) [u mojem slučaju to se rješava pozitivno] 2. kad se o meni radi;

u najvećem broju slučajeva najčešće;

u slučaju mene (tebe, vas) kad se o meni (tebi, vama) radi, kad sam ja (ti, vi) u pitanju;

u svakom slučaju 1. uvijek kad se gleda pojedinačan primjer [u svakom slučaju nesreće mora biti nekih posljedica] 2. svakako, neizostavno, sigurno [dolazim u svakom slučaju];

za slučaj (da...) ako se dogodi, ako budu takve okolnosti [osiguranje za slučaj nesreće];

za svaki slučaj ako zatreba, ako bude potrebno [ponesi malo više novca za svaki slučaj];

žalim slučaj 1. žao mi je što se dogodilo 2. baš me briga; neka (s ravnodušnošću)

ETIMOLOGIJA

vidi slučiti