teror

tèrōr m <G teróra>

DEFINICIJA

1. vladavina nasilja s progonima, fizičkim ugrožavanjem, utamničenjem, protjerivanjem i uništavanjem ideoloških, političkih ili vjerskih neistomišljenika i protivnika ili pripadnika druge nacionalnosti; strahovlada

2. pojedinačna nasilnička akcija protiv antagoniziranih režima ili država, ob. atentatima na istaknute ličnosti ili miniranjem javnih objekata, uzimanjem talaca i bezobzirnim ubijanje civilnog stanovništva

3. masovna represija odn. odmazda što je vrši neka vojska, vlast ili država radi gušenja otpora ili pobune na zaposjednutom području ili protiv stanovništva i ustanova druge države iz koje dolaze terorističke akcije ili neka druga vrsta agresije

4. razg. izazivanje straha nasilnim djelovanjem, ob. s političkim ciljem

5. (Teror) službeno proklamirani naziv za 10-mjesečni sustav nasilja u doba kulminacije Francuske revolucije 1793—1794 (o. 1400 osoba smaknuto na giljotini)

ETIMOLOGIJA

lat. terror ≃ terrere: plašiti