tih

tȉh prid. <odr. -ī, komp. tȉšī>

DEFINICIJA

1. koji je bez buke, koji ne stvara buku, opr. bučan

2. koji se slabo čuje; prigušen, opr. glasan

3. koji miruje, koji se ne svađa [tih kao bubica]; krotak, miran, povučen, skroman (o osobi)

4. koji je umjeren, blag, koji se pojavljuje u manjoj količini (o prirodnim pojavama)

FRAZEOLOGIJA

peći se na tihoj vatri biti dugo i stalno izložen nezgodama, opasnostima;

tiha voda brijeg roni (dere), v. voda

ONOMASTIKA

Tȉhomīl m. os. ime (narodno); isto: Tȉhomīr, Tȉjomīl; hip.: Tȉhan, Tȉjan; Tȉhana ž. os. ime (narodno)

pr.: Tȉhava (Zagreb, Krapina), Tȉhēlka (Križevci, Bjelovar), Tȉhī (Slavonski Brod, Turopolje, Duga Resa), Tíhić (Zagreb, Krk, Rovinj), Tȉhomīr (Požega, Omiš), Tihomírović (Grubišno Polje, Orahovica), Tȉjān (240, Rijeka, Zagreb, Delnice, Požega, Čazma), Tìjanić (110, Vukovar, Rijeka, Zagreb, Pula), Tišánović (Rijeka, Dubrovnik), Tìšinić (Petrinja, Sveti Ivan Zelina)

mikrotop.: Tȉhā (ob. ime uvala, Dubrovnik, Omiš, Rab), Tȉhā vȁla (Omiš), Tȉhovo (Rijeka), Tišìna (ob. riječna bara, kod Kostajnice, Vinkovaca, u Baranji) i sl.;

top. (naselja): Tȉhočāj (Jastrebarsko, 10 stan.), Tišìna Èrdedskā (Sisak, 388 stan.), Tišìna Kàptolskā (Sisak, 308 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. tixъ (rus. tíxij, polj. cichy), lit. teisus: pravedan