točka

tȍčka ž <D L -čki, G mn -čākā>

DEFINICIJA

1. a. jedan od osnovnih elemenata geometrije, tvorevina bez dijelova i dimenzija [koordinate točke] b. mjesto [točka sastajanja]

2. lingv. pravopisni znak kojim se obilježava dovršenost rečenice, skraćenost riječi ili izraza, redoslijed jedinice u nizanju i odijeljenost članova višeznamenkaste brojke [staviti točku]

3. pren. a. ono što je vrlo malo, pa time nalikuje na točku b. često u značenju uporišnog, od čega se polazi, što je mjesto kakvog stajališta, odredišta [kritična točka; krizna točka; mrtva točka; slaba točka]

4. [i] (+ potenc.)[/i] znak na mjerilu, instrumentu itd. koji obilježava razlike u temperaturi, stanju u tvari i sl.

5. brojkom istaknut smisaoni, sadržajni razdjel u tekstu, dnevnom redu, paragrafu i sl. [točka dnevnog reda]

SINTAGMA

dodirna točka zajednička crta, zajednička pojedinost;

prijelomna točka prekretnica;

točka gledišta gledište, stav

FRAZEOLOGIJA

dovesti na mrtvu točku zaustaviti bez izgleda na nastavak, dovesti u bezizlaznu situaciju;

i točka završetak teksta koji kaže da se više ne namjerava ništa reći; i dosta, i gotovo, i to je sve;

pokrenuti s mrtve točke početi djelovati nakon dugog čekanja, nakon što se dugo nije radilo, nakon predugog mirovanja ili odsutnosti inicijative i djelovanja, napokon se pokrenuti, najzad početi raditi;

staviti točku (na što) prekinuti s čim, obustaviti;

staviti točku na i završiti što

ETIMOLOGIJA

rus. tóčka ≃ v. taknuti