tu

tȗ pril.

DEFINICIJA

1. (za mjesto) a. na mjestu na kojem se nalazi ili blizu kojega je sugovornik b. na mjestu koje je nadohvat pogleda ili izvan najbližega (označenog s ovdje) govorniku i sugovorniku [to je tu blizu; to se tu dogodilo; jesi li tu?]

2. (za vrijeme) razg. a. nedavno [to je bilo tu prije nekoliko dana] b. uskoro [to je već tu, rok se bliži za nekoliko dana]

3. (općenito oznaka okolnosti koje su opisane u prethodno rečenom) nakon toga, u tim okolnostima, u toj stvari, u tim prilikama, kad je sve tako [nema se tu što reći]

FRAZEOLOGIJA

gdje pao tu i stao podr. ne napreduje, ne razvija se;

i tu umjesto nabrajanja govornik, radi jednostavnosti, ne spominje mjesta;

ja sam (zato) tu evo me (da ti pomognem);

nema tu ne može biti drugačije (tako kako bi htio onaj na koga se riječi odnose);

što je tu je treba se pomiriti s onim što je neizbježno, što je učinjeno, učinjeno je;

tu i tamo na nekim mjestima, ponegdje, ovdje-ondje;

tu i tutilo kako je bilo onda tako je i ostalo, ništa se nije promijenilo;

tu je (su) (i)... prisutan je u svijesti, može se pojaviti, mora se s njim računati, ne smije se na nj zaboraviti, i on ima prava ili želje i sl. [oni mogu imati lijep brak, ali tu je njegova majka; istraživanja dalekih zemalja su uzbudljiva, ali tu su (i) problemi prilagođavanja i klime];

tu nedavno, tu nekidan i sl. za pojačavanje značenja blizine: prije kratkog vremena, nedavno;

tu negdje otprilike, tako nekako;

tu smo 1. = tu sam 2. (aha) tako dakle; sad je jasno; sad sve izlazi na vidjelo; napokon se objasnilo (ob. za ono što se duže tražilo, što se nije moglo dokučiti ili što je tko prikrivao)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. tu (rus. dijal., češ. tu) ≃ v. taj